utorak, 24.01.2006.
Hello, evo i mene osobno napokon!!!
|
Dugo se nisam javljala, no htijela sam malo bolje započeti ovo polugodište u školi pa sam se odmah bacila puno parom na posao i bolju organizaciju, dakle na učenje. Napisala sam par pjesama, no sve to pišem na papir pa mi se neda prepisivati tu sve na kompijuter. Ali evo ga da se pohvalim moja grupa sa dramske ponovno se vraćamo na scenu, na Lidrano. Pošto su nas prošle godine izbacili jer je jedna glumica neprirodno držala ruke ( ??? ) e da napomenem, igrokaz nam se zvao Bajkovite vijesti, a ovaj drugi igrokaz smo nazvali Bajkovite vijesti uzvraćaju udarac, pa neka onda onaj žiri malo razmisli. Vou, sada sam gotova sa svojim iskaljivanjem od previše natrpanog stresa. Ipak smirujem ono malo stresa uz zvukove Enye. I kao što vidite stavila sam jednu njenu pjesmu koja mi je zbilja odlična. Ako je još netko od vas voli, super. I oprostite mi oni kojima se nisam javila na blogu jer kao što vidite ne stignem baš previše biti na blogu. Držite se, pišite pjesme i šaljite ih meni jer obožavam ih čitati. Pjesnik ipak ne može pisati bez svoje boli. Veliki pozdravi, kiss, puse kako god. Zdravo svima!!!!!!!!!!!!!!!!
Caribbean Blue Eurus Afer Ventus So the world goes round and round with all you ever knew They say the sky high above Is Caribbean blue ... If every man says all he can, If every man is true, Do I believe the sky above Is Caribbean blue ... ... Boreas ... ... Zephryus ... If all you told was turned to gold, If all you dreamed were new, Imagine sky high above In Caribbean blue ... ... Eurus... Afer Ventus ... ... Boreas Zephryus ... ... Africus ... |
četvrtak, 12.01.2006.
Novi dan, nova pjesma
|
Krenut će i ta rijeka,
niz ovo brdo, koja svačiju kožu i svaku čud može naježiti da osjeti mir. A brdo koje pjeva visokim glasom o snovima što žive kroz naše strahove, stopiti će dušu sa rijekom, njegovom družicom. Ljudi neće više biti zatočeni u vlastitoj boli i strahu. Toplina koju ćemo osjećati biti će presvijetla, značiti će bol za našu bol. Hodati ćemo po tlu mjesečevim zrakama obavijenim te udisati svaki blagodati miris Sunca. Živjeti ćemo. Evo ga, pošto već dugo imam tu nesanicu, shvatila sam kako je iskoristiti. Pustim operu na CD - u i riječi sam se pišu. Znam pjesma nije baš nešto, no bolje se osjećam kada to napišem. Veliki pozdravi svima. |
nedjelja, 08.01.2006.
Novi post - par stihova itd...
|
Evo kako razbijam svoju blagdansku dosadu.
Kada padnu snjegovi puni čežnja Te se nadvije nad nas najveći zid provalija Ja se osjetim polaskana jer netko misli na moju smrt. Zamro je zvuk ponosnih trubača Laki hod u nepovrat me zove Nestajem…. Pišem, pišem, pišem i pišem, dobro idem van i zajebavam se s prijateljima, no moram i pisati nešto. Veliki pozdrav |
nedjelja, 25.12.2005.
Ho, ho, ho Sretan Božić svima
|
Evo mene napokon se i ja dohvatila malo kompijutera jer mi brat stalno visi na njemu pa teško dobijem ulaznicu da odem na internet. Svima želim sretan Božić sve najbolje za vas i koga god hoćete. Pošto ja nikada ne pišem duge postove opet ću staviti neki drugi rad, a ne moj. Pozdrav svima.
Strangers in the night Exchanging glances Wond'ring in the night What were the chances We'd be sharing love Before the night was through Something in your eyes Was so inviting Something in your smile Was so exciting Something in my heart Told me I must have you Strangers in the night Two lonely people we were Strangers in the night Up to the moment when we Said our first hallo Little did we know Love was just a glance away A warm embracing dance away And ever since that night We've been together Lovers at first sight in love forever It turned out so right For strangers in the night |
nedjelja, 18.12.2005.
Zdavo!!!
|
Još pokušavam shvatiti da ću se za tjedan dana zajebavati jer je napokon Božić, a i nema škole. Nema više stresa, podočnjaka ispod očiju i svih silnih antidepresiva što sam popila :)
Gordon Lord Byron - She walks in beauty, like the night She walks in beauty, like the night Of cloudless climes and starry skies; And all that's best of dark and bright Meet in her aspect and her eyes: Thus mellow'd to that tender light Which heaven to gaudy day denies. One shade the more, one ray the less, Had half impair'd the nameless grace Which waves in every raven tress, Or softly lightens o'er her face; Where thoughts serenely sweet express How pure, how dear their dwelling-place. And on that cheek, and o'er that brow, So soft, so calm, yet eloquent, The smiles that win, the tints that glow, But tell of days in goodness spent, A mind at peace with all below, A heart whose love is innocent! Pozdrav svima i pusa. |
petak, 09.12.2005.
Putokazi
|
Ljubav gradi mostove gdje ih nema.
R. H. Delaney Nikad ne znamo vrijednost vode dok izvor ne presuši. engleska Najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti, niti dotaknuti - moraju se osjetiti srcem. Hellen Keller Nisu svi koji lutaju izgubljeni. J. R. R. Tolkien Ne smijemo reći da je svaka greška glupa. Cicero Najveća greška koju u životu možete napraviti je biti u konstantnom strahu da ćete napraviti jednu. Elbert Hubbard Nikada nisu usamljeni oni koji su u društvu plemenitih misli. Sir Philip Sidney Mladost imamo zato da činimo gluposti, a starost da za tim glupostima žalimo. Hemingway Ne boj se neuspjeha ako si i tisuću puta pao, pokušaj još jedanput. Lao-Tse Pametan uči na tuđim, a budala na svojim greškama. Anonimous Što trijezan misli, to pijan govori. Latinska Al' svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi. Šenoa, ''Budi svoj'' Ljudi praštaju sve osim iskrenosti. Matoš, ''Pisma'' Umjetnost je golotinja koja nema razloga za stid. Matoš, ''Meštrović'' |
Novi post
|
Nisam se dugo javljala jer sam imala velikih problema. Dali vi možete vjerovati da neka osoba može imati 3 sprovoda u jednome mjesecu. Ipak našla sam vremena da napišem novu pjesmu. Veliki pozdravi, kiss!!!
Pohlepa ljudi Ova lica nisu časna, Nisu ni plemenita. U njima se javlja neki jaz, No ipak nije tako strašna ta provalija Između svega toga. Strašan je samo onaj led, Onaj korov koji guši sve oko sebe, A i nas. Polako do zadnjega trenutka. Sami se guramo u dubok ponor, Sami si stavljamo omču oko vrata. Zar smo toliko jadni, Tako bespomoćni da čak sami sebi režemo vene, Da osjetimo bliskost smrti? Ili se pak ne osjećamo dovoljno živima? Zar se toliko bojimo straha? Čak iako to nema smisla, ni logike, Nama ljudima to nije važno. Previše smo vezani za osjećaje, Nažalost samo uz svoje. mjesecu? Čini se preteško, no idem pomalo. |
nedjelja, 27.11.2005.
Strah - svi ga imamo
|
Naravno svi mi imamo strahove, neki jedan, neki više njih. Dugo sam se pitala čega se ja zbilja bojim. Danas prije mise shvatila sam da se bojim starosti. Istina, ne uživam baš previše u ovome razdoblju gdje sam, no ipak kada se zamislim u obliku stare dobi zbilja mi se ne sviđa osjećaj koji me tada prođe. Znam, zvuči sebčno to što želim, to što želim mladost, što ne uživam u onome što imam.Nadam se da je to samo neka faza koja će brzo proći kroz me. Šta se tiče materijalnih strahova, bojim se jednih životinja. Nekima zvuči smiješno no vukovi su mi uvijek prikazivali oblik straha. Valjda zato jer u nekim bajkama vuk uvijek bude zao. I tako dok sam u zoo-u nastojim izbjegavati njihov kavez jer mi nisu ugodni oku. Pišite mi o svojim strahovima da vidim koliko se razlikujemo od drugih. Veliki pozdrav!!!
|
srijeda, 23.11.2005.
Proročanstvo - moja pjesma
|
Tužna jeka u daljini
Tihi vapaj u tišini. Galebov krik se gubi u zraku Srce nema omču laku. Drhtaj među vlatima trave Hladnoća među potocima lave. Bijes koji zape u grlu Izađe u noć mrklu. Krv što poteće od sluge Kosti jedne do druge. Pipke će moć pružit Bol će ga služit. Dok ne padne zadnja vlas Kružit će polako oko nas. Vrijeme će trgati Komad po komad će nestajati. Bit će muzika poput najljepšeg pjeva Bit će rijeka koja se sporo lijeva. Lijep početak, lijep kraj i utisnute stope Bolni padovi i ratovi što na vrata stupe. Kao i korijenje što zagušuje cvijeće Kao i zvijezde što dolaze svaku veče. San što ne znam razlikovati od stvarnosti Naveo me da počnem oko sebe slušati. Hrabro srce se ne nosi na prsima da se vidi Rijeku promišljenosti za sobom povedi. Da te spasi u pravi čas Da te u mrežu uhvati spas. Ta je istina kao zvijezda Istina koja skriva spletke u svoja gnijezda. Čas zatreperi i nestane, Pa opet dođe i od puta određenog ne posustane. Baš kao ni ja od pisanja Kao i šegrt od klipsanja. Kao majka utrobe svoje Kao i niti što sudbinu prevrtljivu kroje. Evo ga, objavila sam i ja jednu svoju pjesmu. Napisala sam je prije tri godine. Zdravo svima :-) |
utorak, 22.11.2005.
Pozdravi!!!
|
Ne znam kako ću preživjeti ovaj tjedan. Toliko mi se obaveza nakupilo da sam malo izgubljena, ali i zbunjena. Samo čekam taj vikend. To mi je jedina svijetla točka na mome horizontu. Ipak stavit ću pjesmu od Williama Blake-a za Jamie. Da nas pjesnike ipak nešto razvedri. Zdravo.
I went to the Garden of Love, And saw what I never had seen: A Chapel was built in the Midst, Where I used to play on the green. And the gates of this Chapel were shut, And Thou shalt not writ over the door; So I turne'd to the Garden of Love, That so many sweet flovers bore, And I saw it was filled with graves, And tomb-stones where flowers should be: And Priests in blak gowns were walking their rounds, And binding with briars my joys and desires. |
četvrtak, 17.11.2005.
Zdravo judi...
|
Veoma sam danas sretna. ne znam ni sama zašto, možda jer mi jučer i nije bio baš najbolji dan. očito to tako ide. već dugo nisam napisala nekakvu pjesmu. jednastavno ne znam o čemu da više pišem. htijela bih se baviti malo više pjesništvom pa sam u školi pokušala progurati prijedlog za osnutak mog društva za pjesnike, no nisu ga prihvatili. još ne znam zašto. ipak vidam da sam pronašla razlog da si pokvarim dan. ma snaći ću se. ima negdje mjesto za mene gdje ću naći svoje stihove za istinu. pozdrav, Bogdaj.
|
srijeda, 16.11.2005.
Pozdrav ljudi...
|
Danas je srijeda. Barem nije nije ponedijeljak, no ni kišni ponedijeljci me ne mogu rastužiti. Bar ne uvijek. Kada nastupi srijeda uvijek kažem GOTOV TJEDAN. Jer treba izdržati još samo dva dana i onda slijede dva dana bez moje depresije radi svakodnevnice. Sada dok slušam Queenovce ( moja najdraža grupa ) shvaćam koliko uživam u životu. Istina okusila sam i najgore trenutke ljudskog ludila i kukavičluka, no sada kada je dovoljno vremena prošlo osjetim da da su ti događaji meni u sjećanju zaboravljeni. Ne zauvijek. Ponekad svi poželimo da se uopće nismo rodili. Ipak sada mi u umu više ne svira tužna pjesma, nego opera koja ispunjava nekim oblikom sreće sve oko mene. još ne mogu shvatiti taj ritam. zdravo
|
